O Nama

Već četiri generacije razvija se vinska priča obitelji Baćac u selu Kukurini na Pićanštini. Vinariju Baćac danas vodi Goran Baćac, rođen 1984. godine, no obitelj s ponosom pamti kako je prve vinograde prije stotinjak godina zasadio Goranov pradjed Anton (rođen 1891. godine). Njemu je od malih nogu pomagao njegov sin Anton – Tonin (rođen 1928. godine), Goranov djed. Iz godine u godinu sadili su se novi vinogradi, a vino se iz konobe obitelji Baćac konjskim zapregama vozilo na prodaju u Labin, Koromačno i Martinski, za što je u ta dašnjim uvjetima trebalo i po tri dana. Vinsku tradiciju nastavlja Toninov sin odnosno Goranov otac Feručo (rođen 1961. godine), koji proizvodnju vina uzdiže do 10.000 litara godišnje, i sa svojom malvazijom pobjeđuje na prvoj izložbi vina Pićanštine 1992. godine.

I Goran Baćac je od malih nogu pomagao ocu Feruču i djedu Antonu – Toninu u vinogradu i podrumu, pa je na njihov nagovor upisao studij vinarstva i vinogradarstva u Poreču. Tamo je u sklopu studijskog zadatka napravio svojih prvih stotinu litara vina, a 2000. godine otac i djed povjeravaju mu dio uroda, 500 kilograma grožđa, s kojim je Goran ne samo opravdao već i premašio ukazano povjerenje obitelji: ta njegova prva vlastita malvazija osvojila je srebrnu medalju na Smotri vina središnje Istre u Gračišću, i s njom je na tržištu Goran postigao tri puta veću cijenu od vina koje su prodavali otac i djed. Upravljanje obiteljskom vinarijom Goran Baćac preuzima 2006. godine, proširuje vinograde, 2008. godine uređuje novi podrum, dogodine i kušaonicu, svoja vina brendira zvučnim i simpatičnim nazivom "Vina z Kukurini" i – počinje pohod na medalje. Prvu zlatnu medalju osvojio je 2013. godine na porečkoj Vinistri za svoj prvi put proizvedeni muškat žuti, zlato za malvaziju došlo je 2016. godine, a uslijedile su zlatne medalje i priznanja kako na Vinistri tako i na splitskoj Dionizijani, te na Fešti mladega vina u Savičenti. No, Goran Baćac će često reći kako su mu od svih medalja draži sve češći zahtjevi mladenaca iz cijele Istre da se na njihovim vjenčanjima uz rezanje svadbene torte toči – muškat z Kukurini.

Danas vinarija obitelji Baćac sa četiri hektara vinograda godišnje proizvodi 40.000 litara vina. Vinogradi se prostiru na bijeloj zemlji, na nadmorskoj visini od 280 metara, podno planine Učke koja na njih spušta svježiji zrak, a istovremeno kroz rašku i plominsku dragu dolazi topli zrak s mora, što je bogom dana lokacija kako za vinovu lozu, tako i za masline. Uz oca Feruča, majku Elvinu i djeda Tonina, Goranova su velika podrška supruga Nikolina i brat Nikola, tako da se vinska priča u obitelji Baćac zaokružuje načelima koja ju održavaju već više od stoljeća, a to su tradicija, marljivost i prije svega – ljubav.

Pićan

Selo Kukurini u kome je smještena vinarija obitelji Baćac nalazi se nedaleko drevnog gradića a danas općinskog sjedišta Pićna. Pićan je u povijesti značajan kao peta biskupija u povijesti kršćanstva, zbog čega mjesna župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, građena 1771. godine na mjestu starije crkve, i danas ima status katedrale. Ovaj je gradić poznat i po legendi o Sv. Niceforu, biskupu iz ranih stoljeća kršćanstva, koji je lažno oklevetan od mještana da živi u grijehu krenuo put Rima da se opravda pred Papom. Putem je svojim biskupskim štapom otvarao izvore us ušnome kršu, pripitomio vuka kojega je jahao do mora, more preplovio na prostrtome plaštu kojega je u Rimu osušio objesivši ga na sunčevu zraku. Zahvaljujući tim čudesima Papa je Niceforu vratio sve časti, a on je svojim klevetnicima poručio neka "plešu po trnju sve dok se ne pokaju". Zbog toga Pićanci i dandanas nose nadimak Trnoplesari. Pićan je i rodno mjesto Matka Brajše Rašana, skladatelja istarske himne "Krasna zemljo, Istro mila". Svakog ljeta krajem srpnja Pićan je domaćin manifestacije Legendfest, atraktivnog festivala posvećenog legendama i predajama o nadnaravnim bićima iz istarske i svjetske tradicije.